13.06. nabacao sam
30-ak kg u bisage svojega perpetue – mobilea i
u ranim jutarnjim satima prije predviđenog polaska – zaspao! Moj
nesuđeni suputnik je za to vrijeme već popušio dnevnu dozu cigareta, pokvario
bicikl i prebolio nekoliko srčanih udara. Kada smo sve to fino popravili i
medikamentima tj. „jednom kratkom“ uredili, dodali smo nešto zraka u gume i napustili
Varaždin u smjeru metropole. Prvi sat vožnje zbog težine bisaga nalikovao je vožnji
Charlie Chaplina nakon subotnje noći a nakon boljeg upoznavanja gravitacije postao sam pravi triatlonac – trčao sam sjedeći, preskakivao ježeve i kupao se u
znoju.
Sponzori (čitaj Marko i
Borna) su me iznenadili, među ostalim i fantastičnim gumama te sam već
nakon nekoliko minuta (hm..) klačipedaliranja
uletio u zagrebačku Ilicu. Moju zbunjenu facu prepoznao je jedan biciklistički
„vuk“ te mi za pivu i rispekt pomogao izaći iz kišnog Zagreba na staru cestu
koja će me idućih dana voditi prema crvenoj zemlji. Zaobišao sam Karlovac, ušatorio
se pored rijeke Kupe, zakuhao talianete i fino se ušuškao.
 |
| Jamnice pod Kupom |
